Zmaj.info
Europska komisija uputila je Hrvatskoj dvije službene opomene zbog povrede prava EU-a. Radi se o neispunjavanju obveza vezanih uz Direktivu o energetskoj učinkovitosti i Direktivu o obnovljivim izvorima energije. Ovaj slučaj otvara u medijima i javnosti širu raspravu o kroničnim problemima hrvatske administracije u provedbi europskih politika.
Prva opomena: Energetska učinkovitost
Hrvatska, zajedno s većinom članica, nije dostavila informacije o potpunom prenošenju izmijenjene direktive o energetskoj učinkovitosti. Direktiva zahtijeva smanjenje potrošnje energije za 11,7 % do 2030. u odnosu na projekcije iz 2020. Javni sektor mora predvoditi štednju: smanjivati potrošnju za 1,9 % godišnje i obnavljati 3 % javnih zgrada svake godine.
Kritika: Hrvatska se već godinama suočava s problemom neučinkovitog upravljanja javnim zgradama i sporom provedbom energetskih mjera. Nedostatak transparentnosti i koordinacije između ministarstava dodatno usporava proces.
Druga opomena: Obnovljivi izvori energije
Hrvatska je među 15 država koje nisu u potpunosti prenijele izmjene direktive o obnovljivim izvorima energije. Izmjene uključuju popis sirovina za proizvodnju bioplina i naprednih biogoriva, koji imaju manji negativan utjecaj na okoliš od konvencionalnih biogoriva. Rok za prenošenje bio je 14. rujna 2025., ali Hrvatska nije dostavila obavijest o provedbi.
Kritika: Ovdje se pokazuje tipičan problem – deklarativna podrška zelenim politikama, ali bez stvarne implementacije. Hrvatska se često poziva na europske ciljeve, no u praksi kasni s donošenjem zakona i strategija.
Postupak povrede prava EU-a ima tri koraka: opomena, obrazloženo mišljenje i tužba pred Sudom EU-a. Hrvatska je već ranije bila predmet sličnih postupaka, što ukazuje na sistemski problem u prenošenju direktiva. Ovakvi propusti šalju poruku o slaboj institucionalnoj sposobnosti i nedostatku političke volje.
Ako Hrvatska ne odgovori u roku od dva mjeseca, prijeti joj obrazloženo mišljenje i potencijalna tužba. Dugoročno, ovakvi propusti mogu značiti financijske sankcije i gubitak povjerenja u sposobnost države da provodi europske politike. Za građane, to znači sporiju tranziciju prema održivoj energiji, veće troškove i propuštene prilike za modernizaciju infrastrukture.
Dvostruka opomena Europske komisije nije samo tehnički problem, već simptom dublje krize upravljanja. Hrvatska mora prestati s praksom “posljednjeg trenutka” i razviti proaktivnu strategiju za provedbu europskih direktiva. U protivnom, riskira da ostane na periferiji europske energetske i klimatske politike.
A.S.
