A.Karlovic
Suđenje varaždinskom gradonačelniku Nevenu Bosilju na zagrebačkom Županijskom sudu zapelo je već na samom početku zbog pitanja ustavnosti tajnih snimki koje čine temelj optužnice. Obrana tvrdi da su snimke nezakonit dokaz, jer sudac istrage nikada nije izdao nalog za prisluškivanje samog Bosilja, već je on u snimkama zabilježen kao „slučajni nalaz“ tijekom prisluškivanja poduzetnika Roberta Gotića, poznatijeg u Varaždinu kao poslušnog “dizača prstića” bivšeg gradonačelnika pod optužnicama za kriminal, u istrazi europskog tužitelja.
Ustavni okvir i pravo na privatnost
Prema Ustavu Republike Hrvatske, svatko ima pravo na sigurnost i tajnost komunikacija. Ograničenje tog prava dopušteno je samo na temelju sudskog naloga i u slučajevima kada je to nužno radi zaštite nacionalne sigurnosti ili istrage teških kaznenih djela.
Ako se prisluškivanje provodi bez naloga, takvi dokazi mogu biti protivni članku 37. Ustava, koji štiti privatnost građana.
U ovom slučaju, obrana tvrdi da je Bosilj prisluškivan bez sudske kontrole, što smatra protuustavnim, te se poziva na presedane Europskog suda za ljudska prava, koji su u sličnim situacijama presudili da se dokazi pribavljeni bez sudskog naloga ne mogu koristiti.
Stav tužiteljstva – snimke su zakonite
S druge strane, USKOK tvrdi da su snimke posve zakonite, jer ih je Europsko tužiteljstvo (EPPO) pribavilo u okviru svoje istrage i proslijedilo hrvatskim tijelima. Prema tom tumačenju, Bosilj nije bio izravno meta prisluškivanja, pa se snimke smatraju „slučajnim dokazom“ koji se može koristiti ako je relevantan za kazneni postupak.
Sudsko vijeće je zbog spora oko zakonitosti snimki odgodilo raspravu do 16. lipnja, kako bi detaljno proučilo podneske obrane i istražne spise obaju tužiteljstava. Odluka o tome hoće li se snimke izuzeti iz spisa bit će presudna za daljnji tijek postupka. Ako sud potvrdi njihovu zakonitost, suđenje će se nastaviti izvođenjem dokaza; ako ih odbaci, optužnica bi mogla biti ozbiljno uzdrmana.
Pitanje ustavnosti tajnih snimki bez sudskog naloga nije samo pravno, već i etičko. Ono otvara raspravu o granicama između javnog interesa i zaštite privatnosti.
Ustavni sud i sudska praksa u Hrvatskoj dosad su zauzimali stav da dokazi pribavljeni bez sudskog naloga ne mogu biti temelj osude, osim ako su nastali kao neizbježan slučajni nalaz u zakonitoj istrazi.
Odluka u slučaju Bosilj mogla bi postaviti važan presedan za buduće postupke u kojima se preklapaju domaće i europske istrage.
Ivana Novak
A.S.
