Koliko vojnika ima SAD, a koliko “Tigar od papira”?

Predsjednik Trump često se hvali da su najjača vojna sila, a da je Europa tigar od papira. Da li je to tako ili najveća vojna sila ima problem kad naiđe na otpor nekog tigra od papira? Naime godinama su ratovali u Afganistanu i na kraju su se povukli bilježeći ogromne troškove ratovanja. Iran im po svemu sudeći zadaje glavobolje iako je Trump najavio da će to trajati nekoliko dana. Europska unija nema zajedničke obrandbene snage, države su uglavnom članice NATO saveza ili su nezavisne poput Švicarske ili Austrije.

SAD trenutno ima oko 1,34 milijuna profesionalnih vojnika na aktivnoj dužnosti, što je najveća brojka od 2023. godine . Najveći rast bilježe Kopnena vojska i Mornarica. Kada se aktivnim snagama dodaju rezervisti i Nacionalna garda, ukupni vojni kapacitet SAD-a iznosi gotovo 2,1 milijun pripadnika. Iako su ovi brojevi odobreni od strane Kongresa, u SAD-u se postavlja pitanje kapaciteta – može li vojni sustav (smještaj, obuka, oprema) uspješno apsorbirati toliko novih vojnika bez gubitka kvalitete.

SAD: Aktivna dužnost (profesionalni vojnici). Broj aktivnih vojnika u pet grana američke vojske planira se povećati na oko 1.341.300. Raspored po granama (plan za 2026.):

• Kopnena vojska (US Army): 454.000
• Mornarica (US Navy): 334.600
• Zrakoplovstvo (US Air Force): 320.000
• Marinski korpus (US Marine Corps): 172.300 (bez promjene)
• Svemirske snage (US Space Force): 10.400
• Obalna straža (US Coast Guard): 50.000

Ove brojke predstavljaju “end strength”, odnosno planirani broj vojnika na kraju fiskalne godine.

Dok SAD ima oko 1,34 milijuna profesionalnih vojnika na aktivnoj dužnosti, samo države Europske unije zajedno imaju približno 1,45 milijuna aktivnog vojnog osoblja.

Na prvi pogled, brojke su iznenađujuće slične. Međutim, ključna razlika nije u ukupnom broju vojnika, već u strukturi, opremi i organizaciji. Dok su američke snage centralizirane pod jednim zapovjedništvom s golemim proračunom od preko 900 milijardi dolara, europske su snage fragmentirane na 27 nacionalnih vojski s različitom opremom, procedurama i često dvostrukim troškovima.

Pregled vojne snage: EU vs. SAD

Sljedeća tablica prikazuje usporedbu ključnih pokazatelja prema najnovijim dostupnim podacima:

Zašto EU s više vojnika nije jača?

Unatoč većem broju vojnika, Europska unija kako navode vojni analitičari (bez ostatka država u Europi) se suočava s tri ključna izazova koji smanjuju njezinu učinkovitost u usporedbi sa SAD-om:

1. Fragmentacija i neusklađenost: EU ima 27 različitih vojski s 27 različitih vrsta tenkova, topova i procedura. Procjenjuje se da nacionalna fragmentacija dovodi do “premije od 30%” na cijene naoružanja, odnosno da Europa plaća trećinu više nego što bi trebala zbog nepostojanja zajedničke nabave.

2. Ovisnost o SAD-u: Europske vojske još uvijek kritično ovise o američkoj opremi i logističkoj potpori. Primjerice, čak i lovci finskog zrakoplovstva ovise o američkim dijelovima i softveru. Nedavne vježbe NATO-a bez sudjelovanja SAD-a test su koliko europske snage mogu funkcionirati same.

3. Logistički i kadrovski problemi: Europske zemlje suočavaju se s nedostatkom radne snage u obrambenom sektoru i starenjem demografskih profila što otežava novačenje. Osim toga, “postoji manjak sposobnosti“, osobito u područjima poput protuzračne obrane i dalekometnih projektila

Unutar Europske unije, vojne snage su izrazito koncentrirane u nekoliko najvećih država. Prema podacima iz 2026. godine, top 5 izgleda ovako:

Ostalih 22 članice EU imaju znatno manje vojske, a njih 11 ih ima manje od 25.000 aktivnih vojnika uključujući i brojčano i površinski malu  Hrvatsku koja je sada u plan razvoja uključila i obavezni vojni rok kao osnovnu pripremu u slučaju agresije. Hrvatska s  druge strane jedina ima ratno iskustvo koje je prošla u sukobu sa tada trećom vojnom silom. JNA koja je izvršila agresiju bila je tada, prema procjenama s početka 1990-ih, četvrta najveća vojna sila u Europi, odmah iza SSSR-a, SAD-a (čije su snage bile stacionirane u Europi) i Kine. U svjetskim razmjerima, po broju aktivnog osoblja nalazila se među prvih deset. Ipak je u agresiji na tada razoružanu malu Hrvatsku izgubila rat.

Iako je po broju vojnika bila četvrta u Europi, stvarna borbena moć JNA bila je složenija i imala je značajne slabosti. Baš kao i SAD. JNA je prema procjenama posjedovala gotovo 1.850 tenkova (od toga 300 modernih M-84), preko 600 oklopnih vozila, oko 19.000 topničkih oruđa te 450 borbenih zrakoplova. Ta se sila mjesecima borila okupirati Vukovar, izgubila dobar dio oklopnih vozila i tenkova, a koji su uspješno branili gotovo “goloruki” stanovnici.

Prema svim navedenim činjenicama, pitanje običnih smrtnika je da li je Europa “tigar od papira” i je li SAD najmoćnija vojska svijeta ostaje vrlo relativan pojam. Sve ovisi o kontekstu sukoba – tko ima ulogu napadača, a tko branitelja, kao i o tome odvija li se sukob na domaćem ili stranom terenu. Ovi čimbenici značajno utječu na percepciju i stvarnu snagu vojnih aktera, oblikujući time geopolitičku ravnotežu moći.