Reakcija umirovljenika na novosti mirovinske reforme

Mirovinska reforma koja je stupila na snagu 1. srpnja 2025. donosi niz izmjena u načinu usklađivanja mirovina, penalizacije i bonifikacije te uvođenje trajnog dodatka, popularno nazvanog 13. mirovina. Reforma povećava najniže i invalidske mirovine, a najznačajnija promjena za umirovljenike jest mogućnost rada na puno radno vrijeme – međutim, uz primanje samo pola mirovine ako se odluče na tu opciju.

Ključne promjene mirovinske reforme

• Formula usklađivanja mirovina mijenja se sa 70:30 u korist omjera 85:15
• Promjene uvjeta za penalizaciju (raniji odlazak u mirovinu) i bonifikaciju (odgoda odlaska u mirovinu)
• Uvođenje trajnog dodatka na mirovinu (“13. mirovina”)
• Povećanje najniže i invalidske mirovine
• Dozvola rada na puno radno vrijeme za sve kategorije umirovljenika koji imaju 65 i više godina, uz isplatu polovice mirovine (od 1. siječnja 2026.)

Puno radno vrijeme uz polovicu mirovine

Dosad su umirovljenici mogli raditi najviše pola radnog vremena i pritom očuvati punu mirovinu. Prema novim odredbama, od 1. siječnja 2026. bit će dozvoljen rad od osam sati dnevno, no uz smanjenje mirovine na 50 % iznosa na koji imaju pravo. Mogućnost se odnosi na korisnike starosne, prijevremene, dugogodišnje i dijela obiteljske mirovine, kao i na one koji su mirovinu ostvarili po posebnim propisima, ako im to financijski odgovara.

Pravni izazovi i stav Stranke umirovljenika (SU)

Stranka umirovljenika, javlja portal Mirovina.hr,  najavila je pokretanje postupka pred Ustavnim sudom protiv odredbe o redukciji mirovine. Ključni argument glasi da je mirovina ustavno zajamčeno stečeno pravo te se oduzimanjem i dijeljenjem tog prava krši vlasnička kategorija definirana člankom 19. Ustava Republike Hrvatske. Vesna Horvat, članica Predsjedništva SU-a, poručuje da se prilikom uplaćivanja doprinosa mi je građena imovina koja se ne smije retrospektivno umanjiti.

Podrška Matice umirovljenika i dodatne kritike

Matica umirovljenika Hrvatske pridružila se inicijativi pokretanja ustavne provjere. Zvonimir Repač skreće pozornost na to da se istovremeno s isplatom mirovine poslodavci obvezuju plaćati sve doprinosne obveze za zaposlene umirovljenike, čime se dupliciraju troškovi i otežava poslovanje. Po njegovu mišljenju, takva rješenja ne pomažu niti gospodarstvu niti samim umirovljenicima koji su već u nepovoljnijem položaju.

Statistika i motivacija rada umirovljenika

Prema podacima, oko 3 % umirovljenika, odnosno nešto više od 36.000 ljudi, već je zaposleno čak i prije novih odredbi. Motivacija za rad u mirovini varira: u skandinavskim zemljama prevladava želja za aktivnim životom, dok u Estoniji i Latviji rad često proizlazi iz materialnih potreba. Hrvatska je prema OECD-u treća na ljestvici rizika od siromaštva među umirovljenicima, a svaki treći umirovljenik živi u nepovoljnom socioekonomskom položaju. Uz to, najčešće zdravstvene poteškoće su usamljenost, kardiovaskularne bolesti i demencija, zbog čega mnogi ističu da rad u mirovini doprinosi socijalnoj uključenosti i mentalnoj vitalnosti.

Perspektive i europski kontekst

U Hrvatskoj se zaposlenje umirovljenika najviše razvija u trgovini, prerađivačkoj industriji te stručnoj, znanstvenoj i tehničkoj djelatnosti. Slijedeći iskustva drugih europskih zemalja, moguće je razmotriti fleksibilne modele rada – primjerice, u Švedskoj umirovljenici mogu mijenjati radne sate bez automatske redukcije mirovine, čime se potiče i ekonomska aktivnost i dobrobit samih umirovljenika. Prilikom evaluacije reforme u 2026. godini, važno je pratiti koliko će se umirovljenika odlučiti za punu zaposlenost uz pola mirovine te kakav će učinak to imati na tržište rada i državni proračun.

Što dalje? Zašto bi umirovljenici u nekoj uređenoj državi morali raditi pol ili puno radno vrijeme? Da li su zbog toga išli u mirovinu? Treba pratiti odluku Ustavnog suda i moguće izmjene zakona nakon presude. Informirati se, prije svega, o iskustvima umirovljenika u drugim EU zemljama. Naravno treba i razmotriti modele rada na puno i skraćeno radno vrijeme koji najbolje balansiraju sigurnost mirovine i želju za aktivnošću.

Ova reforma samo otvara prostor za daljnji dijalog između donositelja politika, sindikata umirovljenika i stručnjaka za radno pravo kako bi se postigao balans između financijske održivosti sustava i prava umirovljenika na stečenu mirovinu.