A.Karlovic
Dok javnost sve češće govori o netransparentnosti sportskih saveza, iz Oroslavja stiže priča koja nadmašuje sve dosadašnje afere. Viktor Šimunić, gradonačelnik malog zagorskog grada, nije detektiv, nije novinar, nije državni revizor – a ipak je, doslovno “iz fotelje”, razotkrio lanac događaja koji vodi od šahovske ploče do ni više ni manje – stolice ministra financija.
Kronologija koju je Šimunić objavio djeluje kao scenarij političkog trilera. No, kako stvari stoje, sve je provjerljivo. U samo nekoliko dana, od 13. do 14. travnja 2026., gradonačelnik je od običnog podnositelja zahtjeva za pristup informacijama postao glavni akter potencijalno najvećeg skandala u hrvatskom sportu ove godine. A tri sporna računa koja je pronašao – kako sam kaže – “pogodila su u srž problema”.
Kronologija: Kako je tri papira zatreslo sustav
Sve je počelo sasvim rutinski. 22. siječnja 2026. Šimunić šalje Hrvatskom šahovskom savezu zahtjev za pravo na pristup informacijama. Uobičajeni postupak za gradonačelnika koji inzistira na transparentnosti. Već sljedeći dan, iz Saveza ga zovu. Ton je naizgled suradljiv – pitaju ga što mu točno treba, izražavaju spremnost na pomoć. Ali traže vremena.
5. veljače 2026. stiže službeni odgovor: rok za dostavu dokumentacije produžuje se za 15 dana. Šimunić pristaje. Tada još ne zna da će na podatke čekati više od dva mjeseca.
13. travnja 2026. – ključni datum. Šahovski savez napokon dostavlja traženu dokumentaciju. Šimunić istog dana sjedne i počinje listati papire. Već nakon prvog čitanja uočava tri sporna računa. Piše novi zahtjev.
14. travnja 2026. – stižu sporni računi. I tada se događa nešto neočekivano. Telefon zazvoni. S druge strane su ljudi iz Šahovskog saveza. I, prema Šimunićevim riječima – “počela je vladati panika u njihovim redovima“.
Gradonačelnik Oroslavja shvaća da nije slučajno naletio na puke administrativne propuste. “Pogodio sam u srž problema“, zaključuje.
Srž problema: 29.000 eura koja su nestala na putu od kluba do hotela
Što je to točno Šimunić pronašao u onim računima?
Radnja se odvija na Malom Lošinju, u Hotelu Aurora, od 24. kolovoza do 1. rujna 2024. godine. Tamo je Hrvatski šahovski savez organizirao Europsko prvenstvo amatera u šahu, natjecanje koje je okupilo stotine sudionika iz cijele Europe.
Prema pravilima, šahovski klubovi koji su sudjelovali uplatili su Savezu novac za smještaj i hranu svojih članova – ukupno oko 29.000 eura. Logično bi bilo da Savez taj novac proslijedi hotelu. No, to se nije dogodilo.
Šimuniću su iz Saveza, kako navodi, priopćili da su novac trošili nenamjenski. Drugim riječima – lova koja je trebala ići za krov nad glavom i topli obrok šahista amatera, završila je Bog zna gdje. Dug prema tvrtki “Jadranka Turizam” ostao je nepodmiren mjesecima.
I tada na scenu stupa Tomislav Čorić.
Dolazak “spasitelja” i čudo s HEP-om. 24. studenog 2024. Tomislav Čorić postaje predsjednik Hrvatskog šahovskog saveza. U šahovskim kuloarima brzo se šuška – Čorić će “srediti” sponzorstvo HEP-a.
I zaista – već 2025. godine događa se financijski zaokret koji bi i najveće optimiste iznenadio. Sponzorstvo HEP-a, koje je za 2023. i 2024. godinu zajedno iznosilo 66.400 eura, u samo jednoj godini – 2025. – skače na 125.000 eura.
Gotovo udvostručenje. U trenutku kada je Savezu, eto, baš trebao novac.
Kako je to moguće? Šimunić nije dugo morao tragati za odgovorom. U Upravi HEP-a sjedi Petar Sprčić. Isti onaj Petar Sprčić koji je, kako se ispostavilo, vjenčani kum Tomislava Čorića.
I ne samo to. Čorić je, podsjeća Šimunić, 2020. godine osobno glasao da Sprčić postane član Uprave HEP-a.
Sanacija duga: 125.000 eura stiže, dugovi nestaju – baš na vrijeme. Brojke su, kako bi rekao svaki revizor, “zanimljive”.
9. travnja 2025. HEP uplaćuje 125.000 eura Hrvatskom šahovskom savezu.
Točno tjedan dana kasnije – 16. travnja 2025. – Savez podmiruje dug prema tvrtki Jadranka Turizam. Riječ je o računima koji su dospjeli još u listopadu 2024. godine, dakle prije nego što je Čorić uopće preuzeo predsjedničku fotelju.
Dakle, kronologija je sljedeća: dugovi su nastali u listopadu 2024. pod starom upravom. Čorić dolazi u studenom. U proljeće 2025. njegov kum, preko HEP-a, udvostručuje sponzorstvo. I novac – eto ga – odlazi točno tamo gdje treba: za pokrivanje prošlih dugova.
Šimunić ne kaže eksplicitno da je riječ o namještenom poslu. Ali pita se – naglas. I ostavlja novinarima i USKOK-u da izvuku zaključke.
Panika nakon upita: “Vrag zel šalu”
Najzanimljiviji dio ove priče dogodio se tek nakon što je Šimunić poslao svoj drugi zahtjev 13. travnja 2026.
Samo dan kasnije, nakon što su mu dostavljeni sporni računi, iz Saveza su ga nazvali. Gradonačelnik je, kako kaže, “dobio dojam da je počela vladati panika”.
I tada se događa nešto zapanjujuće. Iz Hrvatskog šahovskog saveza javno obećavaju: prijavit će se sami USKOK-u i nadležnim institucijama zbog svih nepravilnosti.
Trenutak, molim – zašto tek sad? Zašto se nisu prijavili čim su, kako tvrde, otkrili nepravilnosti? Zašto su čekali baš Šimunićev upit i tri sporna računa?
Kako bi Zagorci rekli, kako to zgodno primjećuje sam gradonačelnik – “vrag zel šalu”.
Kad pukne film: Ministar financija u središtu priče
Ovdje priča dobiva svoj epilog – ili, ovisno o kutu gledanja, svoj pravi početak. Tomislav Čorić, predsjednik HŠS-a koji je “sredio” sponzorstvo HEP-a, u međuvremenu je postao – ministar financija Republike Hrvatske.
Šimunić se pita – naglas, i sve glasnije – kako to da nitko iz vladajuće strukture do sada nije primijetio ove nepravilnosti? Kako to da oporba nije reagirala, a sada se, nakon što je on objavio dokumente, pokušava prikazati kao da je ona pokrenula cijelu priču?
“Očito da se ova priča tiče i trenutnih članova Vlade“, poručuje Šimunić.
Dubrovačka republika i naivnost koja nije naivna
Na kraju svoje objave, gradonačelnik Oroslavja čini nešto neobično. Umjesto da se postavi kao razotkrivač koji je sve znao od početka, on priznaje:
“Nazovite me ludim, ali nisam u ovo krenuo s nekom računicom. Ma nisam ni znao dokud to ide. Do članova vladajuće strukture? Ja najiskrenije kažem, možda sam naivan, da zaista nisam to pomislio.” Pa se zatim prisjeća Dubrovačke Republike i njezina načela – da oni koji su na vlasti služe narodu, a ne obrnuto. “Ja sam to stvarno vjerovao i još uvijek vjerujem da tak treba biti“, zaključuje.
Možda je doista naivan. Ali njegova naivnost upravo je natjerala jedan sportski savez da se “sam prijavi” USKOK-u. Njegova naivnost povezala je točke od Malog Lošinja do ministarske stolice. Njegova naivnost – i tri sporna računa.
Što sada? Ostaje vidjeti hoće li institucije reagirati. USKOK je, prema informacijama iz medija, već uključen u provjeru navoda, a Šahovski savez je najavio vlastitu prijavu.
No, pitanje koje sve više zaokuplja javnost nije samo tko je kriv, već – kako je moguće da je jedan gradonačelnik iz Zagorja morao odigrati partiju šaha sa sustavom kako bi se uopće došlo do istine? I zašto nitko od onih čija je to dužnost – ni nadzorni odbori, ni mediji, ni oporba – nije prije njega povukao potez?
U svakom slučaju – Šimunić je povukao. I mat je, čini se, neizbježan. Samo pitanje je – kome će pasti kralj.
Zmaj.info
