U većini pravnih sistema, uništavanje tuđe imovine je protuzakonito i predstavlja štetu (delikt) ili krivično djelo, bez obzira na kontekst. Toni Kumerle na zagrebačkom Trgu bana Jelačića ovog je vikenda gazio 38 ruža koje su simbolizirale žene ubijene u posljednje tri godine. Vlasnik imovine može tužiti umjetnika za nadoknadu štete, točnije trebao bi bez obzira na visinu materijalne štete. U demokratskim društvima, u koje Hrvatsku očito ne možemo svrstati, policijski službenici bi trebali reagirati na takav “preformans” – ali nisu.
Kumerle kao “Vitez permanentne zablude”
Umjetnička sloboda izražavanja, na koju se klećavac Toni Kumerle poziva, ne daje mu pravo da se krše tuđa prava ili vrše protupravne radnje. Performans umjetnika, ako je ovo što je on radio preformans, ne smije narušavati sigurnost drugih lica, oštećivati tuđu imovinu ili ometati tuđa umjetnička djela bez pristanka. Toni Kumerle je nepozvan došao uništio i nikom ništa? Policija je gledala i nije reagirala.
Ako je želio kritizirati ili ostvariti “dijalog” s drugim performansom, postoje legitimni umjetnički načini, no ovaj tzv. klećavac koristi nefunkcioniranje pravne države i ne razumije drugačiji način osim nasilništva na koje se poziva klečanjem na javnoj površini kako bi imao kontrolu nad tuđim životima.
Kumerle: “Zaštitnik nepostojećih činjenica”
“Htio sam skrenuti pažnju na to da se već dulje vrijeme, paralelno s molitvom za domovinu i druge nakane, u neposrednoj blizini održava umjetnički performans posvećen ženskim žrtvama nasilja. Smatrao sam važnim naglasiti kako u društvu često postoji ravnodušnost i pasivnost, bilo prema stvarnim žrtvama, bilo prema građanima općenito, te da je vrlo malo iskrene brige, a puno medijske polarizacije.” izjavio je Toni Kumerle u svojih pet minuta slave i ostao živ.
“Također želim naglasiti da ruže nisu označavale stvarno mjesto zločina niti službeno spomen-obilježje, već su bile dio umjetničkog performansa. Moj čin, iako nenasilan, u takvom je kontekstu mogao izgledati neprimjereno i žao mi je zbog toga” blehetnuo je i ostao živ nakon što je gazio ruže koje su predstavljale simbol na žrtve femicida.
Toni i brat Petar Kumerle se predstavljaju u javnosti kao “braća koja spajaju Hrvate u domovini i iseljeništvu kroz glazbu katoličkih vrijednosti i domoljublja“.










