Zašto Hrvatska omogućava privilegije optuženima za kriminal?

Uhićeni dužnosnici i privilegije

Ne samo da sustav dozvoljava zapošljavanje optuženika za kriminal, on to i potiče. U javnosti je izazvan revolt nedavnim slučajem Andrije Mikulića, gdje se, umjesto potpune konfiskacije imovine čiji porijeklo nije dokazano, optuženom osigurava zatvorska plaća od 6 mjeseci pune i 6 mjeseci pola plaće. Mnogi se pitaju: zašto takav zakon postoji i kada će se promijeniti?

Prema hrvatskom Zakonu o kaznenom postupku i Kaznenom zakonu, osuđenici imaju određena prava, uključujući i pravo na naknadu za rad tijekom izdržavanja kazne zatvora. Međutim, situacija postaje kontroverzna kada se radi o osobama optuženim za teška gospodarska kaznena djela, korupciju ili utaju poreza da uživaju privilegije u kojima ne bi smjeli uživati čak i da nisu uhvaćeni u kriminalu.

U slučajevima gdje postoji opravdana sumnja da je imovina stečena nezakonito, porezna uprava i tužiteljstvo mogu, točnije morali bi, pokrenuti postupak oduzimanja imovine. No, taj postupak često traje godinama, a optuženi do konačne presude uživaju određena procesna prava, uključujući mogućnost primanja plaće ako budu osuđeni na zatvorsku kaznu, pod određenim uvjetima.

Zašto takav zakon postoji?

Načelo nevinosti je da svaki građanin smatra se nevinim dok se ne dokaže suprotno. Zbog toga se prije konačne presude ne mogu primijeniti sve mjere poput potpune konfiskacije imovine. Ili se ipak može kad bi bilo političke volje?

Plaća u zatvoru ima za cilj osigurati osuđeniku osnovno sredstvo za reintegraciju i preživljavanje nakon izdržavanja kazne, te pomoći njegovoj obitelji ako je na teretu. No plaća za nerad 6+6 je ipak nešto drugo.

Hrvatsko zakonodavstvo nastoji biti usklađeno s europskom praksom koja naglašava ljudska prava i rehabilitaciju osuđenika. Kritičari ističu da postoji nesrazmjer između težine djela i prava optuženih. Osobe optužene za sustavnu utaju poreza ili korupciju koje su dugo vremena oštećivale državu i društvo, i dalje imaju pristup financijskim povlasticama čak i u zatvoru. Što je potpuno glupo i stimulirajuće za kriminalce.

Ubrzani postupci za pljenidbu imovine kod osumnjičenih za teška gospodarska kaznena djela to bi ublažili.  Ako se dokaže da je dio imovine nezakonito stečen, ista se nikad ne bi vratila. Potrebne su veće ovlasti i brži mehanizmi djelovanja.

Promjena zakona prije svega ovisi o političkoj volji i društvenom pritisku. Kako je samo u mandatu Andreja Plenkovića zbog sumnje u korupciju uhićen cijeli “vod” ministara i dužnosnika te volje nema. Jer kako glasati za ukidanje svojih budućih povlastica? Iako se o ovom pitanju povremeno raspravlja u Hrvatskom saboru, do sada nije došlo do sustavne reforme. Predstojeći izbori i povećani interes javnosti za slučajeve poput Mikulićevog mogu potaknuti hitniju debatu.

Organizacije civilnog društva, poput Transparency International Hrvatska, trebali bi glasnije zagovarati strože mjere u borbi protiv korupcije i gospodarskog kriminala.

Hrvatski pravni sustav nastoji balansirati između zaštite ljudskih prava i efikasne borbe protiv kriminala. Međutim, u očima javnosti, trenutni zakoni često izgledaju kao “rupa” koja omogućava privilegije onim “debelim ribama” koji su navodno oštetili državu.

Promjena zahtijeva sveobuhvatan pristup: jačanje institucija, brži sudski postupci i jasniji zakoni koji će onemogućiti zlouporabu. Dok se to ne dogodi, javni revolt i dalje će rasti, a povjerenje u pravni sustav opadati.

Vrijeme je da se zakoni prilagode moralnim standardima društva koje želi pravdu, a ne privilegije za one koji ga oštećuju.