Uber nastavlja svoje ambiciozne planove u utrci za uvođenjem robotaksija – ovoga puta u partnerstvu s Rivianom, vrijednom 1,25 milijardi dolara javlja portal Transport insider. Investitori su brzo reagirali. Dionice Riviana skočile su čak 10% nakon objave vijesti, što ukazuje na rastuće povjerenje da se robotaksiji sve više približavaju svakodnevnoj uporabi.
Što donosi ovaj ugovor?
Uber kako se najavljuje planira kupiti najmanje 10.000 potpuno autonomnih Rivianovih vozila, temeljenih na nadolazećem R2 modelu. Prva vozila na cestama trebala bi se pojaviti 2028. godine, i to u San Franciscu i Miamiju. Do 2031. godine, tvrtke se nadaju proširenju na čak 25 američkih gradova. Uber također ima opciju povećanja narudžbe na 50.000 vozila do kraja desetljeća.
Uberova strategija: Marketplace umjesto proizvođača
Da bismo razumjeli zašto je ovo važno, valja se osvrnuti na Uberovu širu strategiju. Tvrtka je još 2020. godine ugasila vlastiti odjel za samovozeća vozila. Od tada je krenula drugim putem – umjesto da sama razvija tehnologiju, partneri s kompanijama koje je već imaju. Surađuje s Waymom, Baiduom i Wayveom kako bi autonomna vozila uključila na svoju platformu.
Uber se fokusira na ulogu tržišta – povezuje korisnike s vozilima, dok partneri osiguravaju vozila i tehnologiju. Rivianov ugovor savršeno se uklapa u taj model.
Rivian: R2 platforma u središtu autonomne budućnosti
Za Rivian, ovaj ugovor znači više od puke prodaje vozila. R2 model dizajniran je da bude pristupačniji i lakši za proizvodnju od trenutnih modela, što ga čini idealnim za velike flote poput robotaksija.
Rivian je ulagao i u vlastitu tehnologiju – krajem 2025. predstavio je novi čip dizajniran za autonomnu vožnju. Također razvija pretplatnički servis nazvan Autonomy+, koji bi trebao omogućiti vožnju bez ruku na upravljaču, a naposljetku i potpuno autonomnu vožnju.
Uz Ubera kao partnera, Rivian sada ima jasan put da tu tehnologiju pretvori u stvarnu upotrebu. To je posebno važno u trenutku kada je tržište električnih vozila usporilo zbog slabije potražnje i pritiska na cijene.
Robotaksiji ulaze u novu natjecateljsku fazu
I dok Hrvatska još uvijek čeka prvi Rimčev robotaksi koji je već trebao voziti na ulicama Zagreba, utrka za razvoj i postavljanje robotaksija sve se više zahuktava. Waymo već ima usluge bez vozača u nekim američkim gradovima, Tesla i dalje gura prema vlastitoj viziji pune autonomije, dok se kineske tvrtke poput Baidua i Momente brzo šire, često uz snažnu državnu potporu.
Ono što se sada mijenja jest način suradnje među kompanijama. Umjesto da sve rade same, industrija se razvrstava u uloge: proizvođači automobila grade vozila, tehnološke tvrtke razvijaju sustave za autonomnu vožnju, a platforme poput Ubera sve to povezuju s korisnicima.
Ovaj partnerski model pomaže u raspodjeli rizika i ubrzava postavljanje usluge – što je ključno na tržištu gdje je pravovremenost sve.
Što ovo znači za investitore i tržište EV-a?
S investitorske perspektive, ovaj ugovor naglašava promjenu u načinu na koji se vrednuju kompanije za električna vozila. Nekad je fokus bio na broju prodanih automobila, danas raste interes za autonomijom i ponavljajućim tokovima prihoda. Rivianovo partnerstvo s Uberom ispunjava oba uvjeta – dodaje dugoročnog kupca i povezuje tvrtku s budućnošću autonomne mobilnosti.
Ipak, rizici su i dalje prisutni. Izgradnja potpuno autonomnih vozila u velikom obimu nije lagan zadatak. Potrebno je zadovoljiti stroge sigurnosne standarde, navigirati kroz regulative i dokazati da tehnologija pouzdano radi u stvarnim uvjetima.
Uber je u drugačijoj poziciji – njegova strategija smanjuje rizik jer ne razvija tehnologiju sam, već profitira od povećanja vožnji, potencijalno smanjujući troškove uklanjanjem vozača iz jednadžbe.
Pogled u budućnost
Ako robotaksiji zažive, proizvođači automobila mogli bi se više oslanjati na prodaju voznim parkovima nego na individualne kupce. To bi značilo pomak industrije od vlasništva prema korištenju – gdje se vozila koriste češće i generiraju stalni prihod.
Iako još uvijek ima otvorenih pitanja o tempu i izvedbi, ovakvi ugovori pokazuju da kompanije ulažu ozbiljan novac i resurse u autonomiju. Sljedećih nekoliko godina pokazat će isplate li se te oklade.










