Robotaksiji pete generacije – gdje su, tko vraća novac i što piše u ugovoru?

Odluka tvrtke Verne, proizašle iz Rimčeve grupacije, da vrati 89,7 milijuna eura povučenih iz Nacionalnog plana oporavka i otpornosti (NPOO), izazvala je val pitanja o transparentnosti, tehnološkoj izvedivosti i odgovornosti prema javnim sredstvima. No ok transparentnost i Hrvatska ne idu u istu rečenicu, ali tu su i sredstva Europske unije. Da li je to bio najpovoljniji kredit sa 0posto kamata nekoj privatnoj firmi u Europskoj uniji ikad? Zašto drugi poduzetnici, osim onih čiji su roditelji u bijegu pred pravosuđem završili u BiH, ne dobiju iste mogućnosti kao Mate Rimac?

Gdje su robotaksiji pete generacije?

Projekt je trebao donijeti autonomna vozila razine 5, sposobna za potpuno samostalnu vožnju bez ljudske intervencije . No, nakon nekoliko odgoda i testnih vožnji u Zagrebu, jasno je da tehnologija još nije spremna. Verne je pokrenuo ograničenu komercijalnu uslugu, ali vozila i dalje imaju vozača u kabini, što znači da se radi o razini 3 autonomije – sustav može samostalno upravljati, ali zahtijeva nadzor čovjeka.

Ops, samo smo se šalili budemo sad (možda) vratili novac. To nije neuspjeh u tehničkom smislu, ali jest udarac za ambiciju projekta koji je trebao pozicionirati Hrvatsku kao pionira u robotaksijima za koji su informatički stručnjaci od početka tvrdili da je sve skupa jedan veliki “BULSHIT”. Neki od njih su odmah Rimcu ponudili i okladu da se to neće realizirati.

Hoće li se novac vratiti s kamatama?

Prema dostupnim informacijama, Verne će vratiti povučeni iznos bez kamata, jer se radi o bespovratnim sredstvima iz EU fonda, a ne o kreditu . To znači da država neće ostvariti financijsku dobit, već samo povrat sredstava u proračun. Na forumima i društvenim mrežama već se postavlja pitanje: „Zašto ne vraća s kamatom?“ – što pokazuje rastuće nepovjerenje javnosti prema načinu na koji se upravlja inovacijskim fondovima.

Što piše u ugovoru – da li je Rimac prevarant pete generacije?

Ugovor iz lipnja 2023. predviđao je dodjelu 179 milijuna eura bespovratnih sredstava za projekt „Istraživanje, razvoj i proizvodnja vozila nove mobilnosti i prateće infrastrukture“ . No, ključna točka bila je postizanje autonomne vožnje razine 5 do isteka roka 31. kolovoza 2026. . Kako taj cilj nije ostvaren, Verne se – u dogovoru s Vladom – odrekao državne potpore i odlučio projekt nastaviti isključivo privatnim kapitalom .

Što ova odluka znači za hrvatsku inovacijsku politiku?

Ovaj slučaj razotkriva strukturne slabosti sustava dodjele EU sredstava:

• nedovoljnu kontrolu nad realnošću tehnoloških ciljeva,
• manjak transparentnosti u praćenju napretka,
• i sklonost političkom PR‑u umjesto dugoročne strategije.

Rimac i Verne sada nastavljaju „na pogon privatnih investitora“, što može biti pozitivan znak tržišne zrelosti, ali i upozorenje da javni novac ne smije služiti kao eksperimentalni kapital bez jasnih povratnih mehanizama.

Robotaksiji pete generacije zasad ostaju vizija, a ne stvarnost. Povrat sredstava bez kamata pokazuje da država nije izgubila novac, ali jest vrijeme i povjerenje. To sad možda vide i neuki ljudi koji sjede u Vladi RH. Ako Hrvatska želi biti ozbiljan igrač u inovacijama, mora naučiti razlikovati tehnološki hype od održivog razvoja – jer autonomna mobilnost nije samo pitanje softvera, nego i odgovornosti prema javnosti.