Umjetna inteligencija: Revolucija ili samo pametnija tražilica?

Umjetna inteligencija danas nije svjesni entitet koji razmišlja poput čovjeka. Ona je, čak i ovako javno dostupna, vjerojatno najmoćnija alatka koju je čovječanstvo ikad stvorilo. Sustav je naprednih algoritama koji uči iz podataka kako onih koji se ručno unose tako i onih koje učitava sama. Njezina moć nije u inteligenciji koju imaju živa bića, već u ogromnoj brzini i razmjeri obrade informacija.

Iako još uvijek nije dostigla razinu opće inteligencije iz znanstveno-fantastičnih filmova, njezin utjecaj na društvo, gospodarstvo i našu svakodnevicu je neosporno revolucionaran. Na nama je da sada postepeno se privikavajući naučimo koristiti ovu moćnu tehnologiju odgovorno, razumijući njezine ogromne mogućnosti, ali i njena inherentna ograničenja.

Čak i ako je ne koristite izravno, umjetna inteligencija (AI) već oblikuje vaš svakodnevni život. Preporučuje vam sljedeći video na streaming servisu, upućuje vas pametni asistent u automobilu, filtrira neželjenu spam e-poštu i prilično dobro prevodi strane web stranice u stvarnom vremenu. No, što se zapravo krije iza tog popularnog pojma? Je li AI stvarno “inteligentna” u ljudskom smislu te riječi, ili je riječ samo o vrlo sofisticiranoj alatki?

AI je svugdje oko nas: Od čarobnjaka do pomoćnika

Današnju upotrebu umjetne inteligencije možemo podijeliti u nekoliko ključnih područja:

• Generativna AI: Ovo je najpopularniji oblik koji je privukao globalnu pažnju. Alati poput ChatGPT-a, Midjourneyja ili DALL-E mogu stvarati tekst, slike, glazbu i video isječke na temelju jednostavnih uputa korisnika. Koristi se za pisanje dokumenata, pripremu ideja, izradu marketing materijala ili čak programiranje.
• Preporuke i personalizacija: Netflix vam preporučuje film, Spotify pletu listu, a Amazon predlaže proizvode zahvaljujući algoritmima AI koji analiziraju vaše navike i ponašanje. To je najraširenija i najmanje “vidljiva” uporaba AI.
• Prepoznavanje slika i govora: Ova tehnologija omogućuje otključavanje pametnog telefona licem, automatsko označavanje ljudi na fotografijama ili upotrebu glasovnih asistenata poput Siri ili Google Assistant.
• Autonomna vozila: Iako još nisu posve samostalna, moderna vozila koriste složene AI sustave za prepoznavanje prepreka, održavanje trake i prilagodbu brzine.
• Zdravstvo i znanost: AI pomaže liječnicima u dijagnosticiranju bolesti iz medicinskih snimki, ubrzava istraživanje novih lijekova analizirajući ogromne količine podataka te pomaže u predviđanju širenja zaraznih bolesti.

Veliko pitanje: Inteligentna ili samo vrlo dobra u proračunima?

Ovo je srž filozofske i stručne rasprave. Većina stručnjaka smatra da su trenutni sustavi uske ili slabe umjetne inteligencije (narrow AI). To znači da su iznimno moćni i učinkoviti u jednom, specifičnom zadatku (npr. prepoznavanje lica ili prevođenje jezika), ali nemaju opću, ljudsku inteligenciju, ne mogu ni razmišljati poput nas.

Ključna razlika leži u načinu “razmišljanja”:

Ljudska inteligencija uključuje svijest, samosvijest, zdrav razum, emocije i sposobnost primjene znanja iz jedne situacije u potpuno drugačiju.

Trenutna AI ne “razumije” svijet na način na koji to čovjek čini. Ona prepoznaje uzorke u ogromnim skupovima podataka na kojima je trenirana. Kada upitate ChatGPT nešto o povijesti, ne “zna” što je povijest, samo predviđa sljedeću riječ u nizu na temelju statističkih obrazaca koje uči i “pročita” iz milijuna dostupnih tekstova. To je iznimno napredna procjena vjerojatnosti, a svakako ne i dubinsko razumijevanje stvari.

Možemo reći da je AI poput nevjerojatno brzog i marljivog studenta koji je pročitao cijelu knjižnicu, ali ne posjeduje životno iskustvo ili zdrav razum da bi stvarno shvatio širinu i dubinu onoga što je pročitao. Zbog toga ponekad, vrlo često u stvari, sasvim pogrešno zaključuje ili jednostavno “halucinira” i izmišlja činjenice koje zvuče uvjerljivo, a zapravo su netočne. Čak i kad da točne informacije postavite li pitanje kao da je dala netočne će se uz ispriku ispraviti i pružiti nešto drugo – moguće manje točno.

Pitanje svih pitanja  koje muči mnoge znanstvenike, tehnološke vizionare i ljubitelje znanstvene fantastike. Dostupnost AI kakvu poznajemo iz filmova poput “Avatara”, “Her”, “Ex Machina” ili “Terminatora” najbolje se može objasniti kroz nekoliko ključnih razlika između današnje stvarnosti i filmske fikcije.

Mi imamo tzv slabu umjetnu inteligenciju (Narrow AI). Ovi sustavi su genijalni u jednom, specifičnom zadatku (prepoznavanje lica, igranje Go-a, generiranje teksta), ali nemaju opće razumijevanje svijeta.

Filmovi prikazuju opću umjetnu inteligenciju (Artificial General Intelligence – AGI) – inteligenciju koja je svestrana, samosvjesna i sposobna učiti, razumijevati i primjenjivati znanje u bilo kojoj situaciji, baš kao čovjek (ili čak bolje).

Kada će AGI biti dostupan?

Ovo je pitanje svih pitanja, mnogi se boje, neki su skeptični, sakrastični… Prognaze stručnjaka dramatično variraju od optimističnih do skeptičnih. Optimisti (poput Raya Kurzweila) predviđaju dostizanje AGI-ja do 2045. godine (koncept “Singulariteta”).

Skeptici i realisti s druge strane vjeruju da će nam trebati desetljeća, ako ne i stoljeće ili više. Mnogi smatraju da još uvijek ne razumijemo dovoljno ljudsku svijest i inteligenciju da bismo je mogli replicirati.

Konzervativci tvrde da AGI možda nikada neće biti ostvariv iz fundamentalnih razloga koje još ne shvaćamo.

Samosvijest, svijest i emocije nisu današnja stvarnost vezano uz AI. Niti jedan trenutni AI sustav nema samosvijest, osjećaje ili subjektivni doživljaj svijeta (filozofski koncept “kvalije”). ChatGPT ne “osjeća” frustraciju kada ga ispravljate i ne “želi” ništa. Samo nudi ispriku, bilo kad ste u pravu ispravljajući ga ili niste.

AI likovi poput Davida iz “Prometheusa” ili Samantha iz “Her” imaju vlastitu svijest, emocionalne potrebe i unutarnji život. Kada će to biti dostupno? To je više filozofsko i neuroznanstveno pitanje nego čisto inženjersko. Nemamo pojma kako bi se svijest uopće mogla stvoriti u stroju. Dok se ne dogodi temeljni napredak u razumijevanju ljudskog mozga, ovo će ostati u domeni spekulacije i fikcije.

Fizičko Utjelovljenje (Roboti) su današnja stvarnost. Robotika napreduje, ali je još uvijek daleko iza filmskih prikaza. Boston Dynamics roboti su impresivni u pokretu, ali im nedostaje “inteligencija” za stvarnu interakciju sa svijetom. Roboti poput Sonnyja iz “I, Robot” ili replikanata iz “Blade Runnera” imaju potpuno fluidnu, ljudsku pokretljivost i sposobnost fizičke interakcije sa složenim okolinama.

Stvaranje humanoidnog robota koji može nesmetano funkcionirati u nepredvidivom ljudskom okruženju (npr. popraviti curenje cijevi u kaotičnoj garaži) vjerojatno je desetak do nekoliko desetljeća udaljeno. Kombinacija napredne robotike, senzorike i snažne AGI potrebna je za ovakvo utjelovljenje.

Umjesto da se jednog jutra probudimo sa svjesnim AI-em, vjerojatnije je da ćemo doživjeti postepeni razvoj gdje će AI postajati sve sposobniji, a granica između ljudske i strojne inteligencije sve zamagljenija. Očekujte još naprednije generativne AI-eve koji će postati personalizirani asistenti u svim područjima života (zdravstvo, obrazovanje, poslovanje). Bit će “super-pametni”, ali još uvijek bez svijesti.

Ako se AGI ostvari, vjerojatno će se prvo pojaviti u kontroliranom laboratorijskom okruženju. Bit će to golem korak, ali neće odmah izgledati kao iz filma. Društvo će se suočiti s ogromnim etičkim, pravnim i socijalnim izazovima.

Tek ako uspijemo riješiti izazov AGI-ja i svijesti, možemo početi razmišljati o stvarnom “umjetnom čovjeku” ili superinteligenciji koja nadmašuje ljudske sposobnosti u svakom pogledu. Možda za tridesetak ili više godina, prije svakako ne.

Najveća prepreka tome možda nije tehnologija. Dostupnost filmske AI ne ovisi samo o tehnologiji. Ovisi i o tome želimo li je ili ne? Društvo mora odlučiti je li stvaranje svjesne, samostalne inteligencije etički prihvatljivo i potrebno. Kako kontrolirati nešto što je potencijalno danas suta čak i pametnije od nas? Kako spriječiti moguću zlouporabu istog?

Dakle, odgovor na vaše pitanje je možemo li očekivati uskoro AI koji razmišlja: Ne uskoro. Najrealističnija procjena za AI koji barem donekle nalikuje onima iz filmova je nekoliko desetljeća, a za potpuno utjelovljenu, svjesnu inteligenciju možda i duže. Put do tamo je pun temeljnih znanstvenih prekidača koje tek trebamo pronaći.