Grđan Marinko
Slučajevi Gabrijele Žalac i Melite Vrsaljko otvaraju pitanje jednakosti pred zakonom!
Hrvatskoj javnosti ponovno se rasplamsala rasprava o jednakosti pred zakonom nakon što su u kratkom razdoblju isplivala dva slučaja vožnje bez važeće vozačke dozvole — onaj bivše ministrice Gabrijele Žalac i novinarke Melite Vrsaljko. Iako se radi o istom prekršaju, okolnosti i izrečene kazne izazvale su snažne reakcije i otvorile pitanje dosljednosti pravosuđa i policijske prakse.
Slučaj Gabrijele Žalac: 66 eura kazne nakon naleta na dijete
Gabrijela Žalac, tada ministrica regionalnog razvoja, 2019. je u Vinkovcima upravljala automobilom bez važeće vozačke dozvole te naletjela na desetogodišnju djevojčicu. Djevojčica je srećom zadobila lakše ozljede, no javnost je ostala zatečena visinom kazne — tek 500 kuna, odnosno 66 eura, koje je Žalac platila na mjestu događaja.
Općinsko državno odvjetništvo odbacilo je kaznenu prijavu, zaključivši da nema elemenata kaznenog djela te da vožnja bez važeće dozvole nije bila u uzročno-posljedičnoj vezi s nesrećom. Taj je zaključak izazvao kritike dijela javnosti i političkih aktera, koji su upozoravali na povlašteni tretman političara.
Slučaj Melite Vrsaljko: višestruki prekršaji i moguća kazna iznad 5000 eura
Posve drugačiji pristup policija je primijenila u slučaju novinarke Melite Vrsaljko, koja je u noći 18. siječnja 2026. zaustavljena u Benkovcu. Prema policijskom izvješću, vozila je:
- s isteklom vozačkom dozvolom
- s 1,68 promila alkohola
- bez upaljenih svjetala
- uz odbijanje testa na droge
Zbog niza prekršaja privedena je u policijski pritvor, a policija je predložila novčanu kaznu u rasponu od 1320 do 2650 eura, mogućnost izricanja kazne zatvora do 60 dana te dodatne zaštitne mjere. U kumulativu, kazna bi mogla premašiti 5000 eura.
Dvostruki standardi ili različite okolnosti?
Usporedba ova dva slučaja ponovno je otvorila staru raspravu: jesu li svi građani jednaki pred zakonom ili se kaznena i prekršajna politika mijenja ovisno o društvenom statusu, političkoj pripadnosti ili medijskom pritisku. Čitatelj iz Varaždina svjedoči oslobađajućim presudama na sudu u Varaždinu za “ponavljače” koji su vozili pod utjecajem alkohola i odbili test na droge. Točnije kažnjeni su samo uvjetno i novčano.
Dio javnosti ističe da je Žalac, unatoč težim posljedicama (nalet na dijete), prošla s minimalnom kaznom, dok se Vrsaljko suočava s višestruko strožim sankcijama. Drugi pak upozoravaju da su okolnosti različite — od razine alkoholiziranosti do odbijanja testiranja — te da se kazne određuju prema ukupnosti prekršaja.
Što nam govore ova dva slučaja
Ovi primjeri, a ima ih daleko više u sudskoj praksi, ponovno otvaraju pitanje dosljednosti u primjeni Zakona o sigurnosti prometa na cestama. Iako zakon propisuje jasne raspon-e kazni, praksa pokazuje da se odluke mogu znatno razlikovati, što narušava povjerenje građana u pravosudni sustav.
U društvu koje se deklarativno zalaže za jednakost pred zakonom, ovakve razlike stvaraju dojam nepravde — i potiču opravdane zahtjeve za transparentnijim i ujednačenijim postupanjem.
A.Karlovic
Zmaj.info
