Zakonska obveza koju mnogi u Hrvatskoj i dalje ignoriraju!

Uvođenjem Pravilnika o mjerenju i načinu praćenja rasvijetljenosti okoliša (NN 22/2023), Hrvatska je 2023. godine prvi put jasno definirala pravila za upravljanje vanjskom rasvjetom. Iako je zakonodavni okvir precizan, praksa pokazuje da brojni investitori, vlasnici objekata i operateri rasvjete još uvijek nisu svjesni svojih obveza – niti posljedica koje proizlaze iz njihova nepoštivanja. O dijelovima grada u kojima, vjerovali ili ne, još uvijek danas u 21. stoljeću nema rasvjete nogostupa ni biciklističke staze usprkos velikom prometu i autobusima koji prometuju svakodnevno dovozeći djecu u školu da ni ne pišemo. O tome čekamo odgovor iz Grada Varaždina na upit koji smo im poslali.

Rasvjeta nije samo „svijetli ili ne svijetli“

Vanjska rasvjeta često se doživljava kao tehnički detalj, no ona je zapravo skup mjerljivih fizikalnih veličina koje moraju ostati unutar propisanih granica. Preintenzivna ulična rasvjeta može zaslijepiti vozače, dok pretamna ili nedostajuća ugrožava sigurnost biciklista i pješaka. Tamo gdje je nema vrlo je opasno za kretanje biciklista i pješaka čak i kad su propisno osvjetljeni. Oglasni panoi koji noću emitiraju preveliku svjetlinu remete miran san stanovnika, a pogrešna temperatura boje negativno utječe i na ljude i na životinje.

Sve su to parametri koje zakon jasno regulira – i koje je potrebno stručno izmjeriti.

Tko mora provoditi svjetlotehnička mjerenja? Prema Pravilniku NN 22/2023, obvezu mjerenja imaju:

• Jedinice lokalne samouprave i komunalna poduzeća – za svaku novu ili rekonstruiranu javnu rasvjetu, prije uporabne dozvole i potom svakih pet godina.
• Investitori i izvođači radova – kod izgradnje ili rekonstrukcije prometnica, parkirališta, industrijskih zona, trgovačkih centara i stambenih kompleksa.
• Vlasnici i operatori oglasnih ploča i digitalnih zaslona – posebno zbog strožih noćnih ograničenja svjetline.
• Vlasnici poslovnih i stambenih objekata koji osvjetljavaju pročelja, okoliš ili parkirališta.

Drugim riječima – gotovo svaki subjekt koji upravlja vanjskom rasvjetom ima zakonsku obvezu dokazati da njegova instalacija ne prelazi dopuštene vrijednosti.

Bez valjane zakonske akreditacije – mjerenje ne vrijedi

Pravilnik izričito propisuje da svjetlotehnička mjerenja smiju provoditi isključivo akreditirani laboratoriji prema normi HRN EN ISO/IEC 17025, i to od strane akreditacijskog tijela potpisnika EA MLA sporazuma.

To znači da:

• izvješća neakreditiranih laboratorija nemaju pravnu vrijednost,
• investitor ili operator koji se na njih oslanja riskira kazne, poništenje postupaka ili probleme u inspekcijskom nadzoru.

U Hrvatskoj tek četiri laboratorija posjeduju ovu specifičnu akreditaciju, što dodatno naglašava važnost odabira ovlaštenog ispitivača .

Što se točno mjeri? Svjetlotehnička ispitivanja obuhvaćaju:

• Svjetlinu (luminanciju) – ključnu za prometnice i oglasne površine.
• Horizontalnu i vertikalnu rasvijetljenost – presudnu za sigurnost pješaka i vozača.
• Koreliranu temperaturu boje (CCT) – važnu za vizualni doživljaj i biološki utjecaj na okoliš.

Svaki parametar ima propisane granične vrijednosti ovisno o vrsti instalacije, zoni i dobu noći.

Mjerenje kao zaštita – ne kao trošak

Iako se često doživljava kao birokratska obveza, svjetlotehničko mjerenje zapravo je zaštita stanovnika od svjetlosnog onečišćenja, zaštita vozača i pješaka nužna za sigurnost u prometu, zaštita investitora od pravne odgovornosti, zaštita prirodnog noćnog okoliša. Za sigurnost u prometu prevelika i prejaka rasvjeta iz reklamnih panoa koji često blješte na način da zasljepljuju vozače opasno je i kad same rasvjete nema. Posebno u dijelovima grada poput Biškupečke ulice kojom se dolazi do industrijske zone gdje se nalaze Kalnik, Koka i druge firme.

Kvalitetno i akreditirano mjerenje jedini je način da se dokaže usklađenost s propisima i izbjegnu potencijalni sporovi. Rade li se u Varaždinu kvalitetna mjerenja prema zakonskim propisima? Rade li se u drugim gradovima, županijama i općinama?