Ika-Josipa Liptak
Udaljenje od prirode – utjecaj na zdravlje, prehranu i stres
Današnji ubrzani i tehnološki orijentirani život izolirao nas je od prirodnih ritmova. Sve veći broj ljudi živi u gradovima, procjenjuje se da će do 2050. čak 70% svjetske populacije nastanjivati urbana područja. U takvom okruženju lako zaboravljamo zašto nam je priroda potrebna. Psiholozi poput Richarda Louva upozoravaju na pojavu koju je Louv nazvao „poremećajem manjka prirode“: posljedice dugotrajnog odsustva kontakta s prirodom i degradirane vezanosti za okoliš. Louv ističe da današnja djeca, u doba digitalnih uređaja, prvi put sustavno odrastaju bez pravog dodira sa zemljom, što pridonosi porastu depresije, ADHD poremećaja i pretilosti.
Često niti ne slušamo vlastite potrebe, kada smo pod stresom, prirodni nagoni vode nas prema zelenilu. No kako smo dopustili da nam takve „doze prirode“ postanu luksuz? I kako to utječe na naše zdravlje, prehranu i osjećaj vlastite vrijednosti?
Mentalno zdravlje i priroda
Šteta moderne svakodnevice jest u tome da smo često preopterećeni stresom i informacijama. Istraživanja pokazuju da bi prirodni okoliš trebao biti naš lijek. Naime, već samo 20 minuta boravka u parku ili zelenom prostoru može značajno sniziti razinu hormona kortizola. Zelenilo smanjuje anksioznost i ublažava simptome depresije, potičući osjećaj mira i opuštenosti. S druge strane, njegove suprotne nepogode vidljive su kad nedostaje boravka u prirodi. Dugotrajno odvajanje od prirode dovodi do narušena tjelesnog i duševnog zdravlja.
Znanstvena literatura potvrđuje da priroda izravno poboljšava kognitivne funkcije. Studije pokazuju da redovite šetnje i igre u prirodi poboljšavaju pažnju, kreativnost i sposobnost rješavanja problema. U zasićenom suvremenom svijetu, prirodni okoliš služi kao „reset” našem mozgu omogućuje nam da osjetilno odmognemo od ekrana i prenatrpanih gradski kaosa. Na ovaj način jačaju se vitalne funkcije mozga. Izlaganje prirodi može biti preventiva i terapija za poremećaje poput ADHD-a, depresije i anksioznosti, čime se izgrađuje mentalna otpornost djeteta i odrasle osobe.
Naš „instinkt za prirodom” dobro je opisan konceptom biofilije, koji je uveo biolog E.O. Wilson. To je urođena ljubav prema životu i svim živim bićima, ljudi, poput ostalih vrsta, duboko reagiraju na prirodno okruženje. Štoviše, dokazi su jasni: priroda nije samo lijepo mjesto za odmor, već ključni element za očuvanje i poboljšanje našeg zdravlja na svim razinama. Jednostavna svakodnevna šetnja u obližnjem parku ili boravak u vrtu zajedno s obitelji tako značajno doprinosi smanjenju stresa i jačanju raspoloženja.
Usprkos tome što je dokazano blagotvorno djelovanje zelenila, današnji način života oko nas stvara pritisak. Umjesto prirodnih okidača opuštanja, često smo okruženi hladnim zgradama i zaslonima. Zbog toga brojni stručnjaci upozoravaju na psihičke posljedice otuđenja od prirode. Djeca koja dulje borave zatvorena u kući, zaštićena od prljavštine i prirodnih podražaja, brže razvijaju poremećaje pažnje i motoričke nespretnosti. Dijete bez „prave igre u prirodi” ostaje zbunjeno i odvojeno od prirodnog svijeta. Upravo nam priroda omogućava da u buci svakodnevice pronađemo unutarnji mir. Kad nam je ta mogućnost uskraćena, depresija, anksioznost i kronični stres postaju svakodnevica.
Vlastita proizvodnja hrane vs kupovina iz trgovine
Naše prehrambene navike također odražavaju udaljavanje od prirode. Nekada su obitelji za život uzdržavali vrtovi i domaći uzgoj povrća, voća i ljekovitog bilja. Danas je većina gradskih stanovnika otuđena od tih starih vještina: naša veza s hranom prekinuta je dugim lancima opskrbe i supermarketima. Ipak, povratak uzgoju vlastite hrane dobiva na važnosti. Svake godine širi se mreža urbanih vrtova širom Hrvatske, omogućujući stanovnicima da unesu dozu prirode u gradsku svakodnevicu. Čak se i na društvenim mrežama sve više javljaju influenseri i kreatori sadržaja koji su usmjereni ka proizvodnji vlastite hrane i povratku nekim starijim načinima življenja. Stručnjaci ističu da već sama sadnja povrća na balkonu, krovnom vrtu ili neiskorištenoj parcele ima višestruke koristi. Taj proces, ma kako skroman bio, opipljivo nas povezuje s prirodnim ciklusima i vraća nam osjećaj samodostatnosti. Osim toga, lokalna proizvodnja hrane skraćuje transportne lance, smanjuje emisije stakleničkih plinova i pridonosi klimatskoj održivosti. Gradovi također kradu naš osjećaj pripadnosti prirodi. Primjerice, mnogi urbani stanovnici nikad u životu nisu vidjeli pravu noćnu zvijezdu zbog svjetlosnog zagađenja
Zbog svega navedenog, mnogi od nas danas osjećaju unutarnju prazninu i otuđenost. Bez iskustava poput slobodne igre u parku, šetnje šumom ili samo promatranja zvijezda, osjećamo nedostatak smisla i povezanosti. Dok smo kontinuirano stimulirani umjetnim svjetlima i informacijama, izostaje prostor za „mentalni reset” koji prirodno okruženje pruža. Nedostatak prirode može također produbiti osjećaj usamljenosti. Kahnov paradoks kaže da dok „gradimo veće gradove, nismo svjesni koliko podrivamo našu sponu s prirodom” Priroda nije luksuz niti puka rekreacija. Ona je neizostavan dio zdravog života.
Grđan Marinko
