U 77. godini života napustila nas je jedna od najutjecajnijih i najprevođenijih naših književnica. Slavenka Drakulić (Rijeka, 4. srpnja 1949. – Sovinjak, 20. lipnja 2026. . Živjela je u Zagrebu i Švedskoj. Karijeru je započela kao novinarka nakon završetka studija komparativne književnosti i sociologije na zagrebačkom Filozofskom fakultetu.
Tekstove je objavljivala, između ostalog, u Danasu, Startu, Jutarnjem listu, kao i u svjetskim novinama poput The New York Times, The Guardian, The Nation itd. Prvu publicističku knjigu izdala je 1984. godine pod naslovom Smrtni grijesi feminizma, koja ujedno predstavlja doprinos feminizmu u Hrvatskoj. U književnim je djelima često tematizirala žensko tijelo, bolesti, traume, emocionalno i psihofizičko zlostavljanje. Objavila je romane Hologrami straha, Mramorna koža, Božanska glad, Tijelo njenog tijela, Kao da me nema, Optužena… Pisala je i o ženama koje su živjele u sjeni dominantnih muškaraca: Frida ili o boli (o Fridi Kahlo), Dora i minotaur – moj život s Picassom (o Dori Maar) i Mileva Einstein, teorija tuge (o Milevi Einstein). Roman Kao da me nema potresan je roman o ratnim silovanjima. Po predlošku romana snimljen je istoimeni film. Slavenka Drakulić progovarala je hrabro, iskreno i bez zadrške o temama koje stvaraju nelagodu, npr. problematici starenja u Nevidljivoj ženi i druge priče.
Ostat će upamćena ne samo po svojim književnim djelima, nego kao žena koja je do samog fizičkog kraja ostala pri svojim uvjerenjima i progovarala umjesto onih koji nisu imali mogućnost za to.






